Autor Admin Objavljeno: 22.02.2012 16:27:27 Pročitano: 442

Svi smo isti



 

Tokom dana čovjek zna sam sebi postaviti bezbroj pitanja, iako zna da na njih nema odgovora. Svi smo i isti, svi smo od mesa i krvi, svi smo došli na svijet istim putem i imamo iste životne navike.

Malo je onih kojima je život bajka, onih djevojaka koje dočekaju svog princa ili onih muškaraca koje djevojka poljubi pa se pretvori u ljepotana i ne bude vise ružna zaba, a jos manje onih ljudi koji uspiju da ulove zlatnu ribicu koja će da im ispuni njihove želje - zdravlje, novac, sreća. Šta nam još treba?

Život zna biti jako grub, svaki dan te vuče sve dublje i dublje u tunel i onda te malo zavara, ugledaš zraku sunca, ponudi ti mrvice sa stola, podiže te u visine, misliš da diras oblake i ti pomisliš – Gle, došlo je i moje vrijeme sreće! Čim to izgovoriš novi životni šamar te dočeka i probudi te iz tvojih snova i tako u krug.

Da li se ponekad ne poželite probuditi iz snova jer mislite da vas u stvarnosti ništa lijepo ne čeka? Mislite da vam ovdje čak i zadnja nada umire, na ovom svijetu ne možeš se više osloniti na dobre ljude jer takvi više ne koračaju, oni više nisu tu. Ovdje svako tjera svoj interes i živi za to da on bude prvi na određenom cilju. Ako i vi tako mislite ne osjecajte se čudacima jer sigurno niste jedini.

Ponekad se razočaramo i u prijatelje ili partnere i krivimo ih za našu patnju, krivimo ih što smo se razočarali u njih kao ljude, iako podsvjesno znamo da na to nemamo pravo. Nisu onu krivi što smo ih prije toga idealizirali, što smo im okačili medalje i uručili zahvalnice.
Sve je to samo u nasoj glavi jer sami sebi stvarmo sliku o nekom. Tako uvijek imamo odredjeni krug ljudi s kojima se druzimo jer oni drugi nisu na nasem nivou, ne pašu nam, pa s njima ne idemo na kafu, ne kazemo im ni zdravo itd. Da li nas ti ljudi čine sretnim?
Otkud nam pravo da o nekom mislimo ruzno a neke druge idealiziramo? Takvi smo mi ljudi, svi smo različiti ali svi smo isti ustvari. Svi mi sebi pravimo neka ograničenja, pravila i standarde.

Nadalje, mi ljudi ne dopustamo sebi granice kad su u pitanju nase ambicije. Svi mi zelimo biti na prvom mjestu, samo sto neki imaju srecu da budu bliži cilju, neki se polako vuku, dok ostali padaju na startu. Ljudi, sve je to površno, ko neće kopati duboko nikad neće naći skriveno blago i nikad neće doći do cilja.

Nikad ne gledajte druge s visoka jer ko zna kad možete ostati bez krila!

1 2 3 4

slučajna vijest iz arhive

Mila Jovović: Ne znam jugoslovenski!

30.03.2010 09:04:46

slučajna fotka