Autor lemon Objavljeno: 28.10.2009 03:41:04 Pročitano: 1352

Jeste mal, al` ga nema boljeg!



 

Mali „Brod” sa veselo crvenim jarbolom i snježno bijelim jedrom. Svakoga jutra maleni brod bi se sa osmijehom budio u zoru i odjedrio da ribari na Savi. Mada je bio sasvim mali, bio je to najbrži brod u luci i uvijek se vraćao sa Save sa mnogo riba – dovoljno za cijeli grad. Veći brodovi u luci često su se čudili kako to može biti.

Maleni brod je znao da je to zbog toga što svi na brodu rade zajedno. Sidro, Jedro, Mreža, i Kormilo su svi željeli uspijeh brodu, tako su oni uvijek radili zajedno i svako je radio ono što je znao najbolje.

Sidro je znalo kako da zahvati dno mora kako bi brod sigurno pristao. Jedro je znalo kako da uhvati vjetar tako da brod glatko jedri kroz valove. Mreža je znala kako da uskoči u vodu i prostre se široko tako da bi brod uhvatio mnogo i mnogo riba. Kormilo je znalo kako da kormilari tačno desno ili lijevo čuvajući brod da se ne izgubi i naleti na ledene bregove duž puta.

Ali jednoga jutra, Vjetar je bio vragolast, i kao da je sve krenulo krivo.

„Diži sidro! Idi na pučinu!“, povikao je stari kapetan, kao što je to činio svakoga jutra. U stvari, on je jedrio brodom tako dugo da se čak niko nije sećao njegovog pravog imena i svako ga je zvao „Kapetan.“

„Diži siii-dro! Idi na pučinu!“, ponavljao je Kapetanov odani prijatelj – siva vrana. Ona je dobila ime „Gusar“ zbog velike crne mrlje preko njenog oka, koja je nalikovala gusarskom povezu.

„Aye-aye, Kapetane! Pjevali su Jedro, Sidro, Kormilo, i Mreža u harmoniji. I maleni brod je zaplovio ka otvorenom ...

Kapetan je uputio brzi pogled na mapu, pregledao kompas, navlažio prst i podigao ga gore u vazduh da odredi smijer vjetra.

„Danas ćemo jedriti istočno,“ odluči on. „Gusaru, ispravi kormilo! Diži jedro!“

„Pričekaj minut“, reče Jedro.“ Zašto se ja uvek moram penjati na Jarbol i lelujati na vjetru? Zar ne mogu plivati kao Mreža danas?“ Njoj može da uskače u vodu i da se brčka svaki dan“.

„Da li si je čuo? Ha-ha! Karr-karr!“, smijao se Gusar. „Jedro želi da uskoči u vodu! Mrežo, šta ti misliš o tome?“

„Biću srećna da zamijenim mjesto sa Jedrom,“ odgovori Mreža. „Ja se moram kvasiti svaki dan u toj ledenoj vodi i ne volim golicanje riba. Ne skačem više nikada u vodu!“

Sada, s ovim je započeo veliki metež na brodu. Svako je pokušavao da viče na druge i niko nije radio svoj pos’o.

Čak je mirno i vrijedno Kormilo reklo: „Zapravo, ja bih želio posao Sidra. Ono uspijeva da se odmara cijeli dan na brodu i cijelu noć da spava u vodi“.

Svi su bili toliko uključeni u svađu da niko nije niti primjetio kada je mudar stari Kapetan isčezao u svoju kabinu, ostavivši ih same.

I tako su prijatelji odlučili da zamijene poslove. Mreža se popela na Jarbol i spremila da uhvati vjetar čim je dobila signal od Gusara.

„Diži Mrežu!“, naredi Gusar.

Mreža se otvorila i pokušala vrlo teško da uhvati vjetar. Ali vjetar se lelujao pravo kroz široke otvore u mreži, i maleni se brod uopšte nije dao pokrenuti.

„Kakvo Jedro!“, smjejuljio se vjetar. „Ono je puno rupa! Kakav luckasti brod!“

Zbunjena, Mreža je pala sa Jarbola. Ona je bila veoma tužna jer je uzrokovala da se vjetar smije brodu.

U međuvremenu, Jedro nije moglo da sačeka a da ne uskoči u vodu. Ali kada je Jedro uskočilo u vodu, umjesto da ide pod vodom i uhvati mnogo riba, ono se prostrlo preko valova kao široka prostirka.

„Ha,ha! Da li ste ikada vidjele mrežu bez rupa?“, hihotaše se ribe , golicajući Jedro perajima.

„Vau, šta je to? Ćilim na vodi?“, upitaše iznenađeno galebovi, i bez razmišljanja sletješe na vrh Jedra. Jadno Jedro počelo je da tone; srećom Mreža je to primjetila i spasila ga prije nego što je potonulo.

Iscrpljeni, svi prijatelji odlučiše da se vrate u luku na odmor. Jedini je problem bio što niko osim kapetana nije nikada određivao kurs brodu.

Sada pošto je toga dana svako zauzeo mjesto onog drugog, Gusar je odletio do Kapetanovog mosta da čita mapu. Upravo pored njega bova za spašavanje pokušavala je da kormilari kao kormilo. Gusar se veoma trudio da okrene brod u pravom smijeru, ali nije bilo koristi.

„Lijevo Kormilo! I sad... lijevo! Nešto malo na lijevo!“, Naređivao je Gusar sa ukopanim nosem u mapi.

„Zašto kružimo?“, upita maleni brod „Stvarno mi se počinje vrtjeti“.

„Možda bi trebalo da idemo nešto više u lijevo?“ upita Gusar, osjećajući se manje sigurnim od Kapetana.

„Ja nisam uhvatila niti jednu ribu“, prisetila se Mreža. „Šta ćemo donijeti u luku?“

„Ja se želim vratiti na Jarbol i osušiti se na toplom povjetarcu“, priznaše Jedro.

„Ja se tako-o-o dosađujem viseći upravo oko ovog lanca i čekam da budem bačen na dno mora,“ žalilo se Kormilo.

„Meni nedostaje naš Kapetan“, plakao je brod. „I nedostaje mi kako smo svi navikli da radimo ono što smo radili najbolje. Nakon svega, Kormilo je najbolje u kormilarenju, i Mreža je najbolja u hvatanju riba. Bez Jedra, vjetar nas ne može nositi kroz rijeku, i bez Kapetana izgubićemo naš put“.

Svako je odahnuo u olakšanju. Saglasili su se sa brodom u potpunosti! Obećali su da će se vratiti na svoja uobičajena mesta što je pijere moguće. Ali gdje je Kapetan?

„Kapetane! Kapetane!“ plakali su zajedno. „Gdje si? Nedostaješ nam!“

Smješeći se, stari Kapetan je otvorio vrata kabine.

„Diži jedro, Mreža u vodu. Gusaru, drži kormilo. Krećemo!“, naredio je srećno Kapetan.

Prijatelji su se radosno prionuli poslu. To je tako dobar osećaj dijeliti svoje najbolje sa drugima. I sada, to je izgledalo kao da su dva puta jači.

Gusar je cvrkutao harmonično, ponavljajući naređenja Kapetana sa velikom brigom. Jedro je graciozno lepršalo na vjetru, i Kormilo je kormilarilo prema naređenjima Kapetana. Ponovo, Brod je glatko jedrio rijekom- činilo se kao da lete. Riba koju je toga dana uhvatila Mreža bila je veća i ukusnija nego ikada. I nikada prije grad nije vidjeo takvu raznolikost.

Od toga dana, svi zajedno veselo rade. Shvatili su da njihova vlastita udobnost nije toliko važna kao što je uspijeh zajedničkog rada. Najzad, shvatili su da je to ono što ih sve čini srećnima!

I stari Kapetan je pogledao napred sa sigurnošću... Uskoro, mali Brod poče ploviti ka mirnim i sigurnim putem… Za vijeke vijekova!!!

Čisti anonimus
Brod 26. Oktobar. 2009

1 2 3 4

slučajna vijest iz arhive

Iz Policije

21.07.2009 11:43:17

slučajna fotka